Otkrivanje Budimpešte, elegantne mađarske prijestolnice

Napokon sam posjetio Budimpeštu, grad koji se zbog velikih kulturoloških sličnosti sa Zagrebom ranije nije pronalazio na mojoj travel bucket listi. Naime, nisam je mnogo doživljavao niti smatrao previše zanimljivom jer sam se bojao da će me u smislu arhitekture, atmosfere, kulinarstva i društvene svakodnevice previše podsjećati na grad u kojem sam odrastao. Ipak, moram priznati da sam se grdno prevario. Već nakon prve večeri uvidio sam koliko je otkriće Budimpešta bila te sada razumijem zašto je zovu Biserom Dunava.

Taman sam se vratio sa mjesec dana dugog putovanja Azijom, ali neočekivano mi se pružila prilika da posjetim hrvatsko susjedstvo, pa sam ovoga puta umjesto avionske karte uzeo autobusnu u jednome smjeru za tridesetak eura i spakirao još uvijek neraspremljeni kofer. Nisam se dugo vozio autobusom i iskreno, malo mi je nedostajalo to uzbuđenje pomiješano sa nervozom koje sam kao klinac imao kada sam putovao kod bake u Slavoniju ili na sezonu na more. Već dobro poznata loša organizacija oronulog kolodvora na Držićevoj, namrgođeni vozači i neljubazne šalteruše uglavnom su bili glavni krivac moje anksioznosti putovanja autobusom, ali ovoga puta, kao već iskusnome svjetskom putniku, ovo iskustvo došlo mi je kao dječja igra. U busu nije bilo mnogo ljudi pa sam se ispružio na oba sjedala i tijekom 3 sata putovanja dugog tristotinjak kilometara slušao muziku i uživao u pejzažu ruralne Mađarske.

Oko sedam navečer stigao sam na kolodvor Népliget u Budimpešti. Naručio sam Bolt koji je ovdje mnogo popularniji od Ubera i zaputio se prema centru grada. Dvoetažni stan zgrade na aveniji Teréz körút kojeg smo iznajmili preko Airbnb-ja doista potvrđuje predrasude o biseru u školjci i turizmu Istočne Europe: unutar veoma stare zgrade derutnog eksterijera nalazi se toliko lijep i luksuzan apartman da to nitko ne bi mogao ni pomisliti.

Na prvom katu moderno uređenog stana visokih stropova u potkrovlju nalazi se otvoreni koncept dnevne sobe s kuhinjom te spavaća soba s vlastitom kupaonicom, dok su na drugom katu smještene dvije dodatne spavaonice i velika terasa s jacuzzijem i pogledom na unutarnji atrijum zgrade. Cijena po noćenju iznosila je oko 170 eura.

Nakon što smo u apartmanu ostavili stvari odlučili smo prošetati ulicama grada sve do same obale Dunava. Bili smo smješteni u Pešti - istočnom, većem dijelu grada poznatom po dinamičnoj atmosferi, noćnom životu i blokovima stambenih zgrada. Sa zapadne strane Dunava smješten je Budim - zapadniji i brdovitiji dio grada, vrlo miran i poznat po povijesnoj građi koja se ondje nalazi.

Ljepotica i Dunav

Šetajući avenijom Teréz körút do trga Oktogon nailazili smo na brojne restorane, luksuzne hotele i pekarnice, pa atmosfera dosta podsjeća na zagrebačke Ilicu ili Draškovićevu ulicu. Na trgu smo skrenuli zapadno u aveniju Andrássy, vjerojatno najpoznatiju ulicu grada koja je također dio UNESCO kulturne baštine. Hodajući veoma širokim pločnicima pod noćnim svjetlima i drvoredom hrastova zamišljao sam atmosferu ovog elegantnog mjesta tijekom predbožićne euforije kada stanovnici grada obavljaju kupnju a čitava ulica osvijetljena je tisućama lampica kao u nekom filmu. Između ostalog, ovdje se mogu vidjeti povijesne vile u kojima su živjeli aristokrati za vrijeme Austro-Ugarske, luksuzni butici, različite ambasade i kulturne institucije kao primjerice neorenesansna Operna kuća.

Po izlasku iz Andraševe avenije zatekli smo se na širokoj ulici Bajcsy-Zsilinszky, te putem do zgrade mađarskog Parlamenta zastali kod Bazilike Svetog Stjepana (Szent István-bazilika), treće najveće europske crkve smještene nedaleko poznatog Trga Slobode (Szabadság tér). Gradske su ulice uglavnom lijepo uređene i noću odaju pomalo romantičan vibe. Štoviše, Budimpešta na nekim mjestima estetski izgleda mnogo privlačnije od, primjerice, zapadnijih Pariza ili Londona.

Došavši do obale Dunava našli smo se na trgu Kossuth Lajos po kojem voze tramvajske linije i gdje se nalazi lijepo uređeni park. Ipak, najpoznatiji stanovnik ovog trga je definitivno zgrada Parlamenta (Országház), jedna od najvećih takve vrste na svijetu. Ovaj Parlament nalazi se uz samu obalu istočne strane Dunava i visok je više od 90 metara, a zbog svojih šiljatih tornjeva izgrađenih u neogotičkom stilu estetski malo podsjeća na neke poznate europske katedrale.

Noću čitavo mjesto s obje strane Dunava izgleda posebno čarobno. Osim Parlamenta, Budimski dvorac također je spektakularno obasjan, pa je grad kao stvoren za večernju romantičnu šetnju.

Vraćajući se do apartmana putem smo zastali u jednoj od lokalnih trgovina kako bismo kupili namirnice. Cijene u Mađarskoj mnogo su jeftinije od hrvatskih tako da smo ovdje zasigurno 30% jeftinije prošli s osnovnim potrepštinama kao što su kava, kruh, jaja i mlijeko. Osim toga, Budimpešta je jedan od najjeftinijih europskih gradova.

Idućeg jutra, nakon mirnog ispijanja kave u apartmanu s pogledom na užurbanu ulicu i susjedne krovove zgrada odlučio sam prošetati zapadnom stranom Dunava i posjetiti obalu Budima. Vrijeme je bilo sunčano, ali ipak vrlo hladno pa sam se zabundao, stavio slušalice u uši i svratio do lokalnog Starbucksa u kojem sam uzeo drugu kavu za van.

Polako šetajući ulicom do obale Dunava promatrao sam ubrzane ljude i uživao u jutarnjoj gradskoj atmosferi. Prešavši Margaretin most (Margit híd) smješten sjevernije uz obalu od Parlamenta, napokon sam stigao u Budim. Obala ovdje slična je peštanskoj - tramvajske linije, šetnica i prometnice uglavnom ukrašavaju okolni ambijent. Osim toga, tu se nalaze mnogobrojne katoličke i protestantske crkve, ali i trg Batthyány s gradskom tržnicom. Pročelja većine zgrada imaju tipičan srednjoeuropski stil.

Spustio sam se do samog doka i napravio par fotki veličanstvenog Parlamenta s druge strane moćnog Dunava. Vrijeme me poslužilo, pa su neke ispale prilično solidne.

Vratio sam se u Peštu prelazeći najpoznatiji gradski most Széchenyi. Ovaj lančani most izgrađen sredinom 19. stoljeća poznati je simbol Budimpešte i pomalo podsjeća na Brooklyn bridge. Veliki ukrasi lavova koji se nalaze na samom ulazu estetski ga vrlo podižu, tako da most nije samo od povijesne važnosti već i velika atrakcija.

Povratak do apartmana nastavio sam hodajući po Széchechenyijevom trgu i prošao pored Mađarske akademije znanosti te se našao na trgu Erzsébet, velikom gradskom prostoru nedaleko Andraševe avenije s lijepo uređenim parkom, fontanama i kafićima. Ovdje je atmosfera uglavnom opuštena - ljudi sjede na klupicama slušajući ulične muzičare. Sve je ukrašeno umjetničkim svjetlosnim instalacijama pa izgleda vrlo moderno, a ispod trga nalazi se i čuveni noćni klub Akvárium. Ovdje se također smjestio i poznati panoramski vrtuljak Budapest Eye visok 65 metara s kojeg se pruža fantastičan pogled na grad. Cijena ulaznice je bila oko 4300 forinti (11 eura).

Svaki ljubitelj slatkoga koji se nađe u Budimpešti mora znati da ovdje može uživati u poznatoj lokalnoj poslastici - kolaču u obliku dimnjaka, Kurtoš (Kürtoskalács), napravljenom od slatkog dizanog tijesta i karakterističnom po hrskavoj korici. S njime se kao prilog mogu uzeti čokolada, cimet ili orasi.

Nakon finog deserta prošetao sam starom gradskom jezgrom u kojoj se nalaze mnogobrojne trgovine odjeće, restorani i suvenirnice. Završivši sa shoppingom, za 450 forinti (1,15 eura) kupio sam kartu za tramvaj na obali četvrti Lipótváros i vozio se dvije-tri stanice do Parlamenta kojeg sam htio vidjeti i po danu. Već je bilo oko četiri popodne pa se počela stvarati klasična gradska gužva, ali na području oko Parlamenta nije bilo mnogo ljudi pa sam iskoristio situaciju i malo fotografirao.

Večer smo proveli u mirnoj kućnoj atmosferi. Nismo previše jeli vani jer smo imali kuhinju i većinom pripremali vlastite obroke.

Povijesni Budim

Dan smo iskoristili za cjelodnevni izlet Budimom, zapadnim dijelom grada poznatim po povijesnim građevinama i pomalo turističkoj atmosferi. Obilazak smo započeli kod Kipa slobode (Szabadság-szobor) smještenog na brdu Gellért nedaleko tvrđave Citadela s kojeg se pruža fenomenalan pogled na Budimpeštu.

Spuštajući se po šljunčanim stazicama s brda visokog oko dvjestotinjak metara promatrao sam šumovitu okolinu i primijetio nagovještaj proljeća u obližnjoj travi: priroda se polako budila te su okolne visibabe počele cvjetati. Na čitavome brdu nalaze se male prirodne terase s kojih se pruža sceničan pogled na Peštu, lančani most i Parlament pa vjerujem da tijekom ljetnih večeri ovdje može biti vrlo romantično.

Spustili smo se skoro do samog podnožja na kojem se nalazi statua Svetog Gerarda u centru polukružne kolonade. Cijeli monument smjestio se točno iznad poznatih slapova i gleda ravno na Elizabetin most. Inače, brdo Gellért nalazi se u mondenoj četvrti Tabán i ovdje je zaista opuštajuće i mirno. Nema mnogo turista, većinom ljudi na jutarnjoj šetnji i poneka obitelj s djecom.

Ipak, došavši do Budimskog dvorca situacija se naglo promijenila u velike gužve, a prostor je vrvio turistima. Naime, svi žele vidjeti ovaj, jedan od najpoznatijih svjetskih dvoraca, izgrađen u 13. stoljeću nakon mongolskih napada. Stoljećima je dvor služio kao kraljevska rezidencija, a kroz povijest značajno je oštećen tijekom napada Osmanlija i Drugog svjetskog rata. Ipak, danas je obnovljen te ga posjećuju milijuni svake godine.

Unutar dvorca se, osim Povijesnog muzeja i Nacionalne knjižnice, može posjetiti i Mađarska nacionalna galerija (Magyar Nemzeti Galéria) koja čuva umjetničke kolekcije od Srednjeg vijeka do danas. Cijena ulaznice iznosila je 4800 forinti (12 eura).

Budimski dvorac, zajedno sa neogotičkom Matijinom crkvom i Ribarskom tvrđavom pripada povijesnoj četvrti Budai Várnegyed koja se nalazi pod zaštitom UNESCO-a. Ova četvrt vrlo podsjeća na zagrebački Gornji grad. Ulice su uske, kolnici popločeni oblucima, a diljem ulica nalaze se različite povijesne zgrade, crkve i galerije. Ulaz se uglavnom naplaćuje za sve spomenute građevine, a mi smo posjetili zanimljivu Ribarsku tvrđavu, poznatu po svojih sedam tornjeva u kojima se nalaze male prostorije s prozorčićima.

Heroji i gradske priče

Posljednjeg dana u Budimpešti vrijeme nas baš nije bilo poslužilo. Ipak, odlučili smo da nam to neće remetiti nastavak uživanja u gradu. Nakon ručka smo se zaputili u gradsku kupelj Széchenyi i pritom posjetili atraktivna povijesna mjesta smještena nedaleko termi.

Ogroman i impresivan, budimpeštanski Trg heroja (Hósök tere) nalazi se na samom kraju Andraševe avenije nedaleko zgrada brojnih ambasada. Okružen kolonadama, u centru trga nalazi se stup visok 36 metara na čijem vrhu je smješten kip arkanđela Gabrijela, a siva podloga čitavog kompleksa popločena je bijelim geometrijskim ornamentima.

Trg se nalazi uz sam gradski park Városliget, lijepo uređeni šumoviti prostor u kojem su smješteni dvorac Sándor Károlyi de Nagykároly, kapelica Jáki i veliko jezero po kojem bezbrižno plivaju labudovi.

Grad termalnih izvora

Doći u Budimpeštu i ne posjetiti barem jednu termalnu kupelj je isto kao i doći kod nas na more bez da se okupaš. Grad ima više od stotinjak prirodnih izvora od kojih se može posjetiti njih čak dvadeset. Mi smo se odlučili za jedan od najvećih, ne samo u gradu, već u čitavoj Europi - Széchenyi. Ipak, kako to već ide, velika popularnost sa sobom nosi i svoje nedostatke. Visoka cijena karte od 14.000 forinti (35 eura), problemi s ormarićima u svlačionici i velike gužve uglavnom su bile moj prvi dojam toplica. S druge strane, kao netko kome je ovo bilo prvo iskustvo s kupanjem pod vedrim nebom na hladnih zimskih 8 stupnjeva, moram priznati da mi se doživljaj svidio.

Čitav kompleks izgradjen je još početkom prošlog stoljeća u neobaroknome stilu, što se jasno može vidjeti po pročeljima zgrada. Voda za tri vanjska i 15 unutarnjih bazena dolazi iz izvora smještenog na dubini od čak 1,200 metara, što je vrlo impresivno uzevši u obzir doba izgradnje. Osim toga, ovdje se nalaze saune i spa centar. Posjetitelji su uglavnom svih dobi i, osim u kupanju, uživaju u različitim tradicijama kao što je igranje šaha u vodi.

Nakon termi, u obližnjem kafiću popili smo čaj i vratili se do apartmana gradskom metro željeznicom. Izgrađena 1896. godine, samo šest godina nakon londonske, ova podzemna željeznica drugi je nastariji metro sistem u svijetu.

Došavši u apartman, ohrabren iskustvom u Széchenyju uskočio sam u jacuzzi na terasi apartmana i s čašom vina uživao u zadnjoj večeri hladne Budimpešte. Sutradan je uslijedio nastavak avanture, budući da smo imali vlak za Prag, pa sam ubrzo otišao na spavanje.

Thank you, Budapest! You’ve been kind to us.